Zbogom, moja Saba....

Evo poslijednje vijesti i mog pisanja o Sabi...Sve se otkrilo, i prica o volonteru Goranu, koji je slucajno prijatelj sa voditeljicom Marijom Kovac...njemu se Saba svidjala, pa mu je Marija i ponudila da ju udomi...sto i nije neki grijeh, iako je bilo i prije i poslije Gorana ljudi kojima se Saba jako svidjala i koji bi ju zeljeli udomiti...Kaze voditeljica a i sam Goran da je Saba navodno, eutanazirana, pa onda nije eutanazirana, nego ju je samo nasao mrtvu jedno jutro u stali (to valjda kad se neko sjetio da se pisalo o ugovoru o udomljavanju po kojem su udomljeni konji trebali uginuti prirodnom smrcu)...i opet, pa sto onda? Pitaju se mnogi...crkla kobila....cemu galama....decko ju je vjerovatno i stvarno volio, a nije on kriv sto je Marija Kovac ili Marina Koprivnjak odabrala bas njega da udomi Sabu...
Prica kaze da je Saba mrtva od kraja kolovoza ove godine....da li je jahana nakon udomljavanja i kako je zivjela...to se vise ne moze utvrditi sa sigurnoscu, a nije ni vazno...
Ono sto je vazno, to je da artritis ne ubija konje, da je to bila mlada kobila i u svibnju 2005 jos izgledala ovako...


a poslije drzanje, nacin koristenja, nelijecenje...tko zna do cega su doveli... ali i to je konjski zivot....stvarno bitno pitanje je zasto i s kojim interesom, voditeljica Udruge MOGU , kao i uprava, ili bar predsjednik, su odlucili da kobila koja je placena 43.000 kn prije samo 4 godine, nakon dvije godine se sakriva i netransparentno poklanja necijem prijatelju...a ignorira se moja ponuda da platim ljecenje ili otkupim kobilu...zadnji mail koji je poslan Marini i predsjedniku Udruge je u lipnju , dva mjeseca prije nego je uginula...u kojem preklinjem da mi se dozvoli da otkupim kobilu....
Vise se ne trudim shvatiti...ostavljam onima koji ovo citaju da sami komentiraju ako zele...ja vise nemam snage...
Svako dobro Udruzi MOGU, i njenom vodstvu, jahacima sa i bez invaliditeta, konjicima...i hvala svima koji su me podrzali, pomogli da se ova prica dovede do kraja...

Hvala na pomoci u trazenju!

Slucajni kontakt s dregim ljudima koji su poznavali Sabu i rad MOGU u vrijeme kad sam odlazila, otvorili su mogucnost nastavka potrage na FB
Volonteri Osjeckog Azila i svi koji nabasaju na ovaj blog, molim da prosirite potragu medju vasim prijateljima i poznanicima, a oni koji se bave konjima mogu pokusati otprintati prilozen plakatic i postaviti na mjestima gdje moze donjeti rezultate...

Prica...

Ova prica o Sabi i o njenoj zalosnoj sudbini, koja je, zajedno s bjelovarskom Tulasi prva nastupila na Paraolimpijskim Igrama u Ateni, predstavljajuci Hrvatsku i njene para equestrian jahace...

Odgojila sam i voljela tu kobilu i neuspjesno ju pokusavam naci i saznati gdje se nalazi...

Ako i kad saznam sta se s njom dogodilo, objavit cu ovdje, do tada, ako cujete za Sabu, javite mi, molim vas.

.... i jos o rasplodnoj vrijednosti

http://www.uffdafarmhungarianhorses.com/abouthungarians.htm

Prica o vrijednosti Szeplak linije koja ima cak dva uzgajivaca u USA, a smrznuto sjeme pastuha uvoze iz Madjarske...

Jos o ocevoj liniji Sabe...

Ovo kazu za Sabinog rodjaka po ocu (Szeplak X) ...

Szeplak XVIII is a distinguished Hungarian Sport horse stallion. Chosen by the Kisber Association in Budapest for a semen exchange with the United States.

Frozen Semen from Hungary

______________________
Kratki filmic Sabine sestricne po ocu , Szeplak Fani
c/p link u browser...
http://www.youtube.com/watch?v=djOmFGydBQc
________________________

Kcer Szeplak linije pastuha...

Pronasla sam u americi udruzenje uzgajivaca madjarskih konja koje s ponosom objavljuje pedigre pastuha iz madjarske uzgojne linije trakenera Szeplak... pogledajte...sjeme tog pastuha se prodaje za neke dosta velike novce...
Ovo je njegov pedigre....
http://www.uffdafarmhungarianhorses.com/Szeplak_ped.htm

A Saba u svom rodovniku ima devet Szeplaka u ocevoj liniji sto ju cini kvalitetnom rasplodnom kobilom....

Koliko se moze ritati mrtva kobila?

Svima koji prate ovu sagu o Sabi....
Los me predosjecaj muci...
Bojim se da su sanse da se Sabi spasi zivot sve jadnije...pricaju djeca iz MOGU da su culi od Marine kako je Saba bolesna i da ne moze izbjeci sudbinu koja se najavljuje - klanje ili uspavljivanje.....
Da li je to istina ili ne vrijeme ce pokazati...ali vjerujem da uz sumnjiv nacin njenog (i svih ostalih konja koje je Marina velikodusno podijelila ili prodala) udaljavanja iz MOGU, upravo njeno sadasnje stanje razlog zasto se ne dozvoljava da ju otkupim...i sto se izbjegava javna reakcija na ova pisanja s kojima je i Marina i uprava upoznati.....
Ja jos vjerujem da se kobila od 12 godina moze oporaviti ako dobije sansu za to i znam da joj mogu pruziti zivot i buducnost svojom brigom, kao i nekad...jer Saba je vec jednom bila u losem stanju kad sam ju dobila, pa znam da je moguce ljubavlju (dobrom hranom, pravilnim drzanjem i radom) napraviti cuda...o tome je bilo govora u davno ugaslom casopisu o konjima koji je vodila Vlasta Heric....

U medjuremenu Beba, kobila kupljena novcem koji je skupio Glas Slavonije, kaslje u kasu i ide joj krv na nos...tako pricaju djeca, volonteri....a Decko ima srece da ga nisu donirali (jer on za razliku od Sabe, Roka , Gare i Shedy stvarno vise ne moze raditi vjerovatno zbog starosti i bolnih ledja i nogu), pa sad situacija izgleda ovako....

Osijek, Ministarstva, donatori placaju izdrzavanje 11 konja u MOGU od kojih terapiju rade Poka, Tara, Saga i Oda (posljednji konji koji su ostali od krda koje sam ostavila kao terapijsko prije 4 godine). A Decko, Beba, Ozzy, Dinka, Mohini, Lowe, Saturn su "sportasi" koje jasu djelatnici i volonteri ili su sepavi, bolesni, premladi ili prestari....

Ako je istina sta je objavljeno na godisnjoj skupstini da udruga osigurava program za 200 jahaca, to znaci da ce cetri konjica koji su jos upotrebljivi za terapiju (Poka, Tara, Saga, Oda) ovo ljeto pasti s nogu , svaki noseci po 50-ak jahaca....

Nadam se da ova tema ne govori o vec mrtvoj kobili koja je glavom platila ambicije, (ne)sposobnost uprave i voditeljice MOGU, te malverzacije programom ....ali i mrtva kobila se moze ritati.....mozda jos snaznije :misli:

Ima li smisla...?

Dobro jutro...
Razmisljam o svemu ovom i jos uvijek me boli sve u vezi i MOGU i Sabe i ostalih konja "udomljenih " ili ne ali zamjenjenih za konje koji ne mogu raditi terapiju, ideja o jos jednom konjickom klubu pored vrlo razivjenog i postojeceg...koji ce "pruzati usluge terapije" ( i tako dobivati novac za izdrzavanje, ujahivanje i jahanje potencijalno "terapijskih konja")...

............

Ima jedna formulacija koja mi je zapela za oko i mislim da najbolje oslikava sta pokusavam uciniti i reci..."podizanje nivoa svijesti" - zvuci malo politikantski, ali ovisi kako i koliko dozivljavamo, ali predstavlja zapravo dobru ideju promjene na bolje, osvjestavanje...

Sad kad je mozda prekasno da se pomogne Sabi, a definitivno i Roku, Gari ili Shediki...ostaje samo to...razgovorima, pisanjem i komentiranjem nastojati donjeti promjene u razmisljanju onih koji donose odluke...
...o nacinu kako broje vlastite uspjehe u terapijskom jahanju i kako gospodare doniranim novcem, o tome kako drze ili odabiru konje u programu, kako predstavljaju program u javnosti....i sve ostalo...

Obracanje javnim medijima je efikasno ako ovu pricu shvatim kao osobni rat, a to nije slucaj...predstavnici medija, gotovo sigurno ne poznaju teme i probleme o kojima se ovdje govori i sve bi se svelo na istragu o potencijalnom krsenju zakona...a zbog senzacionalizma i sklonosti generalizaciji, cijela halabuka koja bi nastala pozivanjem novinara stvarno bi u konacnici nastetila ideji TJ i programima koji nemaju nikakve veze s MOGU i slicnim pricama.

Takav potez koji je Marina povukla upustajuci se u javne traceve o Borisovom ne odlasku u Peking, uvlaceci ni krive ni duzne i zupane i ministre u svoju malu nespretnu igru osobnog obracuna sa Senkom sam dovoljno jasno osudila da bi se upustila u ponavljanje ove greske....

Relativna zatvorenost ovog foruma stiti teme i imena koji se ovdje pojavljuju od opasnosti da se price publiciraju bez izravne intervencije nekog od clanova, pa mislim da je to dobro...Ljudska priroda je nestrpljiva ( moja osobito Wink) pa zelimo instant rezultate, ali zivot me je naucio da za promjene treba vremena, pa kao sto su sa Interneta skinuti blogovi djece koji su bili povod cijeloj prici, a Marina se stvarno potrudila da unese promjene ( s minimalnim ali primjetnim uspjehom LOL) i na original web stranici MOGU, vjerujem da spoznaja koliko je svijet mali i kako ignoriranje ili "sluzbena priopcenja su vise smijesni nego djelotvorni u pokusajima da se sakrije istina i propusti u radu...uticati i dalje na rad i odluke ne samo MOGU nego i programe TJ u opce u Hrvatskoj. Nije moje niti icije ovdje da kaznjavamo, bar ja tako osjecam...a obljavljivanje javnije od ovog na forumima i blogovima bila bi akcija s prevelikom "kolateralnom stetom" ...

Buducnost ce pokazati da li sam u pravu i da li ce se MOGU vratiti u okvire profesionalnih i etickih standarda rada ili nastaviti kao do sada. A komentari ovdje i na ostalim mjestima na netu i moji i tudji, misljenja ljudi koji rade isti posao, ili se samo bave konjima i njihov stav je odraz u ogledalu koji Marina i sadasnja uprava MOGU mozda ne vole vidjeti ali je nesto sto ih prati i ne moze se izbjeci...

U dnu srca se nadam da ce mi biti omoguceno da spasim Sabu ali to ovisi o Marini i MOGU ....Sutra je novi dan.

Mail poslan voditeljici i predsjedniku UO MOGU

MOGU Terapijsko jahanje
gdja Marina Koprivnjak
gdin Goran Djurokovic

Postovani, iako je Vasa odluka da ne komunicirate sa mnom o temama koje me interesiraju, a "sluzbeno priopcenje" koje ste objavili je puno neistina i neozbiljno, u zelji da zaustavim dalju stetu po ugled MOGU i programa do kojeg mi je stalo, ukazujem Vam na post na forumu TJ http://www.terapijsko-jahanje.com/forum/index.php?topic=500.msg2966#new (objavljen ne Pegasusu i na blogu Trazim Sabu) i molim da se zaustavi ako je istinit naum da se Saba zakolje ili uspava, te da mi se omoguci da ju otkupim i tako zavrsimo ovu tuznu pricu. Ako je prica lazna i ako sam izmanipulirana, molim da objavljivanjem dokaza da je kobila ziva i da joj ne prijeti ubijanje u cilju zataskavanja ove afere, a ja cu se uljudno ispricati za sve sto sam napisala a pokaze se neistinito, na istim mjestima gdje su ove price objavljene.
Unaprijed zahvaljujem na razumjevanju,
uz stovanje,
Dada

UZBUNA!

Dosle do mene vijesti od djece iz i oko MOGU, pa ako lazu oni , lazem i ja vas....

Te glasine potvrdjuju da je Roko uginuo,tvrdi se da je Gara jos ziva, ali da se iz nepoznatih razloga planira Sabu dati na klanje ili uspavati.... icon_no

Bojim se da je to rezultat potrage koja traje za Sabom i za raskrinkavanjem mutnog poslovanja Marine Koprivnjak i uprave koja ju stiti...jer kad kobila nestane bit ce lakse i vjerovatnije da nikad necemo saznati pravu istinu...osim sto teret skrivanja i lazi ce stajati na obrazu ljudi koji su u to umjesani, a postoje zakoni jaci i dosljedniji od ljudskih u koje vjerujem...iako placem pri pomisli da se netko odlucuje ubiti zivotinju staru samo dvanaest godina da bi sakrio neke mutne igre....



Znam da joj vjerovatno vise ne mogu pomoci ako je sve ovo istina...a ako je necija zlonamjerna prica, bilo bi jedino pametno sto Udruga i Marina mogu uciniti da sjednu i napisu neko novo iskrenije i konkretnije"Sluzbeno priopcenje" inace ce se moraju suociti s cinjenicom da optuzbe za malverzaciju, mogucu preprodaju konja koji su donirani ili kupljeni za terapiju , zlouporabu polozaja i slicno....ce zivjeti i rasti i dalje, na internetu i u Osijeku...a klanje ili drugo uklanjanje Sabe i zataskavanje dokaza je zapravo dokaz koji govori u prilog svim sumnjama o kojima pricam....

Znam da sam dojadila i Bogu i onom drugom tipu kukajuci i zapomazuci braneci neke eticke, ali i strucne principe u odnosu na MOGU, ali znam da sve sto ovdje pise, i svi ostali dokumenti koje imam i koji se skupljaju jednog ce dana omoguciti da se stane na kraj pricama kao sto je izgradnja konjickog kluba pod maskom programa za terapijsko jahanje, i slicnih manipulacija humanitarnim i non profit programima...jer ako sutimo i prihvacamo, dijelimo krivicu s onima koji razvijaju ovaj specificni oblik korupcije i sukoba interesa kroz programe TJ....

Ako je istina da MOGU i novi Sabin vlasnik nemaju drugog izbora nego da u pokusaju da zataskaju sto je ucinjeno s kobilom placenom 43.000 kn, time da ju ubiju onda sve sto je receno na racun Marine ili uprave ovdje i na drugim forumima nije dovoljno....ako gresim neka mi netko to pokaze i dokaze i ja cu se ispricati....

Jos jednom, javno molim da ako ima dobre volje da mi se dozvoli da otkupim Sabu i omogucim joj zivot kakav zasluzuje....znam da mnogi iz MOGU citaju ovdje, a objavit cu isti tekst i drugdje, pa oni koji imaju savjesti mogu pomoci i kobili da prezivi igre s "udomljavanjem" i meni da smirim savjest i pobrinem se za kobilu koju volim...

Jos trazimo...

"...Što se tiče situacije u udruzi, zasad svi konji imaju boksove. Za nove konje su izgrađeni boksovi, tako da sad svi imaju krov nad glavom, a za halu je postavljena konstrukcija još prije 3 godine, ali je sad već istrunula. Teta Marina je pričala o svojim planovima da od udruge napravi konjički klub s mogućnošću održavanja terapija, sa svim pratećim objektima, ali joj nedostaje građevinska dozvola.
Svi konji se vežu preko dana, a preko noći su pušteni i šeću po malim koralčićima ispred boksova. U prostoru koji po veličini odgovara jednom konju, stoje po dva, tako se praktički ne mogu ni okrenuti.(...)Preko zime smo morali skupljati novac za plinske boce, i kupnju nove grijalice, jer se stara pokvarila, tako da smo se smrzavali u kontejneru. U kancelariju nismo imali pristupa, jer se teta Marina bojala da ju ne zapraljmo. Unutra smo smjeli samo po toplu vodu za pranje opreme ili konja. Ponekad smo bili pušteni u prostoriju, jedino kad nije bilo blata. Inače prostorija služi za privatne proslave, kao što su vjenčanja, rođendanske proslave, rastave braka...
Untaoč svemu, ostali ste zapamćeni samo po dobrom, svi su puni hvale za vas i rado vas se sjećaju. Nikakva teta Marina ne može toliko uništiti plodove vašeg rada, ma koliko nastojala uništiti udrugu sa svojim (ne)znanjem."

To i jos mnogo toga salju mi osjecka djece koju ni ne poznam....
Hvala im.
I to je kraj.
Nemam vise sta reci, osim da treba paziti kad lazes o nekom, jer dobijes nazad istinu o sebi....

Iskreno, zao mi je...pocelo je ljutnjom i razocaranjem, ali sad mi je zao ...jer sam se u dnu duse nadala da istina i nije tako tuzna i da je u pitanju neka gadna zabuna i nesporazum ...sad vidim da nije.
Kajem se iskreno zbog toga sto sam dozvolila da ljutnja upravlja mojim mislima i rjecima...
Molim Marinu i upravu da mi oproste ali i da razumiju ako mogu....zelim im da otvore oci i srce i razmisle da li se moze i treba drugacije...pa ako zakljuce da ne i da je ovo pravi put ispravan i pred Bogom i pred ljudima...neka im je sa srecom...

Jos uvijek vjerujem da sva ova halabuka koju sam digla moze pomoci onima koji zele raditi i rade terapiju da ne zaborave da je etika i sve sto taj pojam znaci i dosljednost u radu, posvecenost sluzenju zajednici i onima kojima je program namjenjen ono sto moze odrzati program terapijskog jahanja...sve ostalo se utapa u onu sliku Balkana od kojega zelimo pobjeci, licemjerje i malogradjanstinu...a uvijek imamo izbor, i kad mislimo da nemamo...

Ja se vracam svom radu i pricama kako mozemo druzenjem s konjima uljepsati zivot i kreirati terapiju za dusu um i tijelo, svjedociti ljubav i uzajamno prihvacanje ...tko zeli u tome sudjelovati neka nam se pridruzi ovdje...

Znatizelja gdje i kako je zavrsila Saba stoji i dalje...ali nista drugo....
Svako dobro.

Price....

Ovih dana sam se cula s nekim starim prijateljima u Osijeku...i rastuzila se jer prije bilo kakve price postavlja se pitanje:
Kome si to ostavila Udrugu MOGU? Kakva je to osoba koja tako govori o tebi i svemu sto si ucinila...?
To su ljudi koji su samnom u tih prvih deset godina postojanja udruge ulagali, svako na svoj nacin rad, novac ili materijalna dobra da bi Udruga postala to sto je....

Njihovi prilozi su izbrisani iz sjecanja udruge, sa web stranice, a kad se netko nakani posjetiti program u cijem je stvaranju sudjelovao...odlazi s gorkim okusom u ustima i mracnim osjecajem izdaje zbog onoga kako se Marina Koprivnjak odnosi prema njima osobno, kakve izjave daje na racun mog rada i osobnosti....

Sad mi je jasnije zasto se Marina ne usudi komunicirati samnom...tolike spletke moraju biti gadna kocnica i onemogucuju svaki razgovor...

Sve to uz mogucnost da je program ostecen mogucim manipulacijama konjima i sredstvima, inspirira me da trazim i dalje...

Sve sam svjesnija da kad se osim svjedocenjem fizickih osoba i materijalnim dokazima potvrde moje slutnje da greske i propusti mozda nisu rezultat neznanja i neobavjestenosti nego svjesne zloupotrebe polozaja...mozda ce i za MOGU biti bolje da okusa srecu s nekim ne samo sposobnijim, i strucnijim nego i karakternijim kao voditeljem programa.

Svjesna sam sprege predsjednika i voditeljice programa i znam o tome vise nego sto bi i trebala i htjela znati i necu komentirati...ali vjerujem u mogucnost promjena i vracanja pravim vrijednostima koje program i misija MOGU nosi....

Ovo je video nastao od Sabinih fotki...lijepa i plemenita kobila koja je data na udomljavanje u nepoznato....Unaprijed zahvaljujem na svakoj informaciji o njoj...
Odvezena je 2008. godine u proljece iz MOGU-terapijsko jahanje u Osijeku, odakle sam primila i sluzbeno priopcenje da mi ne zele dati ime osobe koja ju je "udomila" ....

Nije mi jasna tajnovitost oko odluke da se proglasi nepotrebnom i da na "udomljavanje", a istovremeno udruga kupuje konje, prihvaca donacije mladih konja neupotrebljivih za terapijski rad....i ima sve manje uspjesnih sportasa....i upotrebljvih terapijskih konja.....

Saba je skupo placena i data na koristenje udruzi za razvoj sporta osoba s invaliditetom...ja sam ju odgojila i trenirala, i zelim znati njenu sudbinu...

Nema Sabe na ovom videu, ali to je program u kojem je radila 5 godina prije nego je negdje uklonjena odlukom nove uprave....

Saba, Ivan i ja

 

Ivan sad jase i sprema se za sportske nastupe u Dardi, ja vodim terapiju u Virginiji, a SABA je tko zna gdje...???
Ova fotka je nastala pred sam rastanak 2005.

Video o radu i konjima u MOGU 1997-2005

Jos malo price o Sabi i potrazi za njom...

Vec 2006. voditeljica je trazila da udomi Sabu i jos nekoliko konja udruge, ali joj to nije poslo za rukom sve do pocetka 2008.

Razlozi "udomljavanja" Roka, Shedy i Gare mi nisu poznati, a o Sabi, na moje inzistiranje, dato je "Sluzbeno priopcenje" UO MOGU koje u cjelosti mozete procitati na forumu stranice
www.terapijsko-jahanje.com
u temi
"Istinite price i iskustva" > "O konjima" > SABA

Duga prica ukratko...ali tko zeli neka cita tamo detaljnije....cinjenice:

- sudjelovala sam u osnivanju i bila pokretac (1993-1997) i voditelj programa terapijskog jahanja u MOGU (1997-2005)
- u tom periodu u pocetcima i do mog odlaska u program su bili ukljuceni i neki privatni konji koji su radili terapiju i sport za osobe s invaliditetom, a medju njima je bila i moja Saba
- 2005 godine odselila sam s obitelji u USA
- u tom trenu udruga je imala previse konja za novu i neiskusnu voditeljicu a i odluka UO je bila da se u programu ne drze privatni konji, nego da udruga bude vlasnik svih konja koje izdrzava
- temeljem te odluke prodala sam neke svoje konje, kao i drugi vlasnici, jednog konja Shedy, poklonila udruzi bez naknade, a SABU je otkupio HSSI i sponzor da ostane u MOGU zbog pouzdanosti i iskustva u sportu za osobe s invaliditetom
- nakon mog odlaska nova uprava i voditeljica nisu odgovarali na moje ponude da iskustvom, znanjem i novcem nastavim pomagati program (nudila sam sponzorstvo za terapiju artritisa koji je dijagnosticiran Sabi)
- 2008 HSSI je odobrio udomljavanje kobile, zbog, kako tvrde, neupotrebljivosti za program, sto je i ucinjeno
- Sluzbeno Priopcenje UO MOGU tvrdi da osim sto apsolutno podrzava (vlastitu) kvalitetu i nacin rada u programu, ne zeli objaviti mjesto udomljavanja SABE ( a ni ostalih konja otudjenih iz programa ), sto smatram nije niti u skladu sa odredbama o javnosti djelovanja , a stvara i mogucnost razlicitih tumacenja ovakvog postupka...

Iako se u Priopcenju tvrdi da udomljeni konji (Saba) su dati bez naknade, u dobre ruke, odakle se ne mogu prodati i dati dalje, zive lijepo....itd

Ostaju otvorena pitanja:

Zasto je SABA, placena velike novce zbog svoje prepoznate vrijednosti (43.000,00 kn) i jos tri konja na vrhuncu spremljenosti i iskusna u radu u TJ (Saba sad ima 12 godina, Roko, Shedi i Gara 15-20) su morali napustiti program i nestati ???

Zasto su dovedeni (kupljeni novcem donacija) konji koji su i tako neupotrebljivi, po rjecima voditeljice i tako "...Trenutačno imamo petnaest konja, ali ne koriste se svi za terapiju jer su neki premladi ili nespremni, kaže Marina Koprivnjak, voditeljica udruge MOGU..." ( http://www.osijek.hr/nastavak.aspx?id=9286 ) ???

Zasto se tako uporno skriva sudbina konja datih "na udomljavanje", kad bi otvorena komunikacija sprecila potencijalnu stetu koja se nanosi udruzi i njenom kredibilitetuzbog tajnovistosti i cudnih postupaka....?

Zelim vjerovati u tvrdnje iznjete u Priopcenju UO MOGU, ali nemam osnove za to, zbog vrlo cudnog, ignorirajuceg pa i neprijateljskog stava prema svakom mom dobronamjernom kontaku...sto je vidljivo i iz napisa nekih aktivista po forumima koji su cak morali biti brisani zbog rjecnika i neargumentiranih napada...

Zelim zahvaliti svim ljudima dobre volje koji na forumu i u osobnom kontaktu mi pomazu ili nude pomoc u pronalazenju konja koje volim.

Vjerujem da ce dobra volja i pravi duh programa koji se poziva na najvise ljudske i drustvene vrijednosti na kraju prevladati ovu cudnu, ruznu i tuznu situaciju kad mi se uskracuje nesto na sto imam svako moralno i ljudsko pravo....

Pomozite naci ovu kobilu

Svim ljudima dobre volje, koji znaju da konj i kad je prodan ostaje u srcu... molim da mi pomognu pronaci Sabu i saznati gdje je sada i da li je ziva... Njena rodovnica i vlasnicki list je jos na moje ime i zelim prepisati ju na novog vlasnika.

Zajedno sa Sabom iz Udruge MOGU su negdje u veljaci ili ozujku (?) 2008 odvezeni i kastrat ROKO, madjarski polukrvnjak , dorat , vrlo kusavog repa i s oziljkom na lijevom butu, GARA, prekrasna hladnokrvna kobila, vrana s cvijetom na celu, donirana u Udrugu iz Zavoda Kalinovica, te SHEDY dorata kobilica prekrasne gotovo arapske glave....

Bit cu beskrajno zahvalna za svaku informaciju o njima.
Hvala u naprijed.

Da li ste ju vidjeli?

U Udruzi MOGU, Saba je,cesto sepala iz razlicitih razloga ( nestrucno odrzavanje kopita, ozljede zbog drzanja na vezu u tuci s drugim konjima i slicno)

Molila sam da mi se omoguci da ju sponzoriram i tako pomognem i njoj i Udruzi, placanjem potrebne strucne njege ili terapije , ali na moje zahtjeve nije odgovoreno...

2008. god. cula sam da je kobila data iz Udruge ali nisam mogla doznati kuda i kome.

Pitala sam i molila informaciju od voditeljice programa.

Nisam dobila odgovor.

Veterinar koji je pisao tovarni list me je obavijestio da su mu iz uprave MOGU zabranili da mi da podatak kuda je odvedena kobila.... :(
Trazila sam ju preko nekoliko foruma i ovo je samo jedan od pokusaja da saznam da li je ziva.

Jos uvijek se nadam da cu naci.

Terapijski konj i Paraequestrian natjecateljski konj iz Atene 2004.

Prve dvije godine, Saba je zivjela u privatnoj ergeli gdje se ozdrebila...izrasla u visoku zivotinju koja je izlazila iz uzgojnih okvira vlasnika....

Poklonjena mi je da ju spasim sudbine nezeljenih konja,1999.g.

Ukljucena je u krdo Udruge MOGU, te , zahvaljujuci dobroj naravi, odmah ukljucena u rad u terapiji...

U MOGU, Saba je provela, radeci u terapiji ali i sportu za osobe s invaliditetom, zivot do 2005. godine, kad sam selila u USA.

Kobilu su za MOGU otkupili sponzori, na moj prijedlog, te predali na koristenje u sportu.

Osim konfirmacije i naravi, te iskustva u radu s osobama s invaliditetu, Saba je imala snagu simbola dotadasnjeg postignuca u Parakonjanistvu, jer je bila jedan od prva dva konja koji su nastupali na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004. iz hrvatskog uzgoja.

Upoznajte Sabu

Saba je hrvatska toplokrvna kobila ozdrebljena u veljaci 1997.



Ozdrebila se u ergeli Sargo, kod Slatine, a dosla je u majci uvezenoj iz Madjarske...



Evo njene price iz evidencije (Maticni list) u Ergeli Djakovo i HSC:




Maticni list kobile Sabe:



Maticni br. 18/00039/97.
Ozdrebljena 20. 02.1997.



Boja i znakovi: Dorata, cvjetasta, mala brnja, zadnja lijeva noga visoko putasta. Vlasnik Suvak DavorkaBr. OI: 100992217.



Zig: L.but:H 39
Mjere:V179, O192 C21



Opis: Vrlo dobre konstitucije. Vrlo dobre gradje. Primjerene razvijenosti. Glava, vrat, grben i plecka primjereno izrazeni, sa odlicnim vezama Ledzna linija nesto duza i slabija. Sapi kao i stav zadnjih nogu nesto slabiji.Stav prednjih nogu odlican.Stav zadnjih nogu "O". Kretanje prednjih nogu izdasne. (...)



Datum zigosanja: 09. 07. 2004.



Zigovao, opisao i umaticio: Dipl. ing. Ivica Mandic, ravnatelj Drzavne ergele lipicanaca, Djakovo. PROMJENA - IZDAN PEDIGRE br. 23/2004. 24. O8. 2004.



Po ocu 3059 Szeplak X-117 Po materi 1348 AIDA