...ovog mog pisanja po internetu...
Kobila nije pronadjena.
Ali svako zlo za neko dobro... :)
Pod pritiskom svega objavljenog, pojavile su se neke pozitivne promjene u radu MOGU -terapijsko jahanje. Osim sto je djeci zabranjeno da objavljuju svoje slicice i komentare o radu i zbivanjima u Udruzi, sto je bitno popravilo medijsku sliku o programu, na stranici se moze primjetiti vise paznje i prezentacije posvecenih osnovnim aktivnostima, terapiji i edukaciji, pojavila se nova natjecateljica u Para konjanistvu na Drzavnom prvenstvu 2011, a Udruga uziva veliko povjerenje Ministarstava i financijski nema problema.
Da li sam odustala? Nisam...ali sam zadovoljna rezultatima...
Drugi razlog za radovanje je da je kobila Gara pronadjena u Vinkovcima, kamo je stigla nizom preprodaja, sto dokazuje da je Uprava MOGU zapravo lagala pricom o udomljavanju nepotrebnih i nesposobnih konja....Gara je nastavila svoj rad s djecom s posbnim potrebama u Udruzi Hiron, Velika Gorica koja ju je otkupila...Slike su Gare u radu s djecom...sretno spasene nakon 3 godine od navodnog besplatnog "udomljavanja bolesne i stare kobile". Veterinar je potvrdio Garinu starost na 12 godina :D
Sretna sam zbog svega toga i jos vjerujem da cu jednog dana saznati vise o Sabinoj sudbini (i Rokovoj), a da ce svako snositi posljedice svojih postupaka....
U medjuvremenu nastavljam raditi sto volim i u sto vjerujem u programu SPIRIT daleko od Osijeka, ali na isti nacin :)
