"...Što se tiče situacije u udruzi, zasad svi konji imaju boksove. Za nove konje su izgrađeni boksovi, tako da sad svi imaju krov nad glavom, a za halu je postavljena konstrukcija još prije 3 godine, ali je sad već istrunula. Teta Marina je pričala o svojim planovima da od udruge napravi konjički klub s mogućnošću održavanja terapija, sa svim pratećim objektima, ali joj nedostaje građevinska dozvola.
Svi konji se vežu preko dana, a preko noći su pušteni i šeću po malim koralčićima ispred boksova. U prostoru koji po veličini odgovara jednom konju, stoje po dva, tako se praktički ne mogu ni okrenuti.(...)Preko zime smo morali skupljati novac za plinske boce, i kupnju nove grijalice, jer se stara pokvarila, tako da smo se smrzavali u kontejneru. U kancelariju nismo imali pristupa, jer se teta Marina bojala da ju ne zapraljmo. Unutra smo smjeli samo po toplu vodu za pranje opreme ili konja. Ponekad smo bili pušteni u prostoriju, jedino kad nije bilo blata. Inače prostorija služi za privatne proslave, kao što su vjenčanja, rođendanske proslave, rastave braka...
Untaoč svemu, ostali ste zapamćeni samo po dobrom, svi su puni hvale za vas i rado vas se sjećaju. Nikakva teta Marina ne može toliko uništiti plodove vašeg rada, ma koliko nastojala uništiti udrugu sa svojim (ne)znanjem."
To i jos mnogo toga salju mi osjecka djece koju ni ne poznam....
Hvala im.
I to je kraj.
Nemam vise sta reci, osim da treba paziti kad lazes o nekom, jer dobijes nazad istinu o sebi....
Iskreno, zao mi je...pocelo je ljutnjom i razocaranjem, ali sad mi je zao ...jer sam se u dnu duse nadala da istina i nije tako tuzna i da je u pitanju neka gadna zabuna i nesporazum ...sad vidim da nije.
Kajem se iskreno zbog toga sto sam dozvolila da ljutnja upravlja mojim mislima i rjecima...
Molim Marinu i upravu da mi oproste ali i da razumiju ako mogu....zelim im da otvore oci i srce i razmisle da li se moze i treba drugacije...pa ako zakljuce da ne i da je ovo pravi put ispravan i pred Bogom i pred ljudima...neka im je sa srecom...
Jos uvijek vjerujem da sva ova halabuka koju sam digla moze pomoci onima koji zele raditi i rade terapiju da ne zaborave da je etika i sve sto taj pojam znaci i dosljednost u radu, posvecenost sluzenju zajednici i onima kojima je program namjenjen ono sto moze odrzati program terapijskog jahanja...sve ostalo se utapa u onu sliku Balkana od kojega zelimo pobjeci, licemjerje i malogradjanstinu...a uvijek imamo izbor, i kad mislimo da nemamo...
Ja se vracam svom radu i pricama kako mozemo druzenjem s konjima uljepsati zivot i kreirati terapiju za dusu um i tijelo, svjedociti ljubav i uzajamno prihvacanje ...tko zeli u tome sudjelovati neka nam se pridruzi ovdje...
Znatizelja gdje i kako je zavrsila Saba stoji i dalje...ali nista drugo....
Svako dobro.
četvrtak, 19. ožujka 2009.
ponedjeljak, 9. ožujka 2009.
Price....
Ovih dana sam se cula s nekim starim prijateljima u Osijeku...i rastuzila se jer prije bilo kakve price postavlja se pitanje:
Kome si to ostavila Udrugu MOGU? Kakva je to osoba koja tako govori o tebi i svemu sto si ucinila...?
To su ljudi koji su samnom u tih prvih deset godina postojanja udruge ulagali, svako na svoj nacin rad, novac ili materijalna dobra da bi Udruga postala to sto je....
Njihovi prilozi su izbrisani iz sjecanja udruge, sa web stranice, a kad se netko nakani posjetiti program u cijem je stvaranju sudjelovao...odlazi s gorkim okusom u ustima i mracnim osjecajem izdaje zbog onoga kako se Marina Koprivnjak odnosi prema njima osobno, kakve izjave daje na racun mog rada i osobnosti....
Sad mi je jasnije zasto se Marina ne usudi komunicirati samnom...tolike spletke moraju biti gadna kocnica i onemogucuju svaki razgovor...
Sve to uz mogucnost da je program ostecen mogucim manipulacijama konjima i sredstvima, inspirira me da trazim i dalje...
Sve sam svjesnija da kad se osim svjedocenjem fizickih osoba i materijalnim dokazima potvrde moje slutnje da greske i propusti mozda nisu rezultat neznanja i neobavjestenosti nego svjesne zloupotrebe polozaja...mozda ce i za MOGU biti bolje da okusa srecu s nekim ne samo sposobnijim, i strucnijim nego i karakternijim kao voditeljem programa.
Svjesna sam sprege predsjednika i voditeljice programa i znam o tome vise nego sto bi i trebala i htjela znati i necu komentirati...ali vjerujem u mogucnost promjena i vracanja pravim vrijednostima koje program i misija MOGU nosi....
Kome si to ostavila Udrugu MOGU? Kakva je to osoba koja tako govori o tebi i svemu sto si ucinila...?
To su ljudi koji su samnom u tih prvih deset godina postojanja udruge ulagali, svako na svoj nacin rad, novac ili materijalna dobra da bi Udruga postala to sto je....
Njihovi prilozi su izbrisani iz sjecanja udruge, sa web stranice, a kad se netko nakani posjetiti program u cijem je stvaranju sudjelovao...odlazi s gorkim okusom u ustima i mracnim osjecajem izdaje zbog onoga kako se Marina Koprivnjak odnosi prema njima osobno, kakve izjave daje na racun mog rada i osobnosti....
Sad mi je jasnije zasto se Marina ne usudi komunicirati samnom...tolike spletke moraju biti gadna kocnica i onemogucuju svaki razgovor...
Sve to uz mogucnost da je program ostecen mogucim manipulacijama konjima i sredstvima, inspirira me da trazim i dalje...
Sve sam svjesnija da kad se osim svjedocenjem fizickih osoba i materijalnim dokazima potvrde moje slutnje da greske i propusti mozda nisu rezultat neznanja i neobavjestenosti nego svjesne zloupotrebe polozaja...mozda ce i za MOGU biti bolje da okusa srecu s nekim ne samo sposobnijim, i strucnijim nego i karakternijim kao voditeljem programa.
Svjesna sam sprege predsjednika i voditeljice programa i znam o tome vise nego sto bi i trebala i htjela znati i necu komentirati...ali vjerujem u mogucnost promjena i vracanja pravim vrijednostima koje program i misija MOGU nosi....
nedjelja, 1. ožujka 2009.
Ovo je video nastao od Sabinih fotki...lijepa i plemenita kobila koja je data na udomljavanje u nepoznato....Unaprijed zahvaljujem na svakoj informaciji o njoj...
Odvezena je 2008. godine u proljece iz MOGU-terapijsko jahanje u Osijeku, odakle sam primila i sluzbeno priopcenje da mi ne zele dati ime osobe koja ju je "udomila" ....
Nije mi jasna tajnovitost oko odluke da se proglasi nepotrebnom i da na "udomljavanje", a istovremeno udruga kupuje konje, prihvaca donacije mladih konja neupotrebljivih za terapijski rad....i ima sve manje uspjesnih sportasa....i upotrebljvih terapijskih konja.....
Saba je skupo placena i data na koristenje udruzi za razvoj sporta osoba s invaliditetom...ja sam ju odgojila i trenirala, i zelim znati njenu sudbinu...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)