Price....

Ovih dana sam se cula s nekim starim prijateljima u Osijeku...i rastuzila se jer prije bilo kakve price postavlja se pitanje:
Kome si to ostavila Udrugu MOGU? Kakva je to osoba koja tako govori o tebi i svemu sto si ucinila...?
To su ljudi koji su samnom u tih prvih deset godina postojanja udruge ulagali, svako na svoj nacin rad, novac ili materijalna dobra da bi Udruga postala to sto je....

Njihovi prilozi su izbrisani iz sjecanja udruge, sa web stranice, a kad se netko nakani posjetiti program u cijem je stvaranju sudjelovao...odlazi s gorkim okusom u ustima i mracnim osjecajem izdaje zbog onoga kako se Marina Koprivnjak odnosi prema njima osobno, kakve izjave daje na racun mog rada i osobnosti....

Sad mi je jasnije zasto se Marina ne usudi komunicirati samnom...tolike spletke moraju biti gadna kocnica i onemogucuju svaki razgovor...

Sve to uz mogucnost da je program ostecen mogucim manipulacijama konjima i sredstvima, inspirira me da trazim i dalje...

Sve sam svjesnija da kad se osim svjedocenjem fizickih osoba i materijalnim dokazima potvrde moje slutnje da greske i propusti mozda nisu rezultat neznanja i neobavjestenosti nego svjesne zloupotrebe polozaja...mozda ce i za MOGU biti bolje da okusa srecu s nekim ne samo sposobnijim, i strucnijim nego i karakternijim kao voditeljem programa.

Svjesna sam sprege predsjednika i voditeljice programa i znam o tome vise nego sto bi i trebala i htjela znati i necu komentirati...ali vjerujem u mogucnost promjena i vracanja pravim vrijednostima koje program i misija MOGU nosi....