petak, 6. veljače 2009.

Jos malo price o Sabi i potrazi za njom...

Vec 2006. voditeljica je trazila da udomi Sabu i jos nekoliko konja udruge, ali joj to nije poslo za rukom sve do pocetka 2008.

Razlozi "udomljavanja" Roka, Shedy i Gare mi nisu poznati, a o Sabi, na moje inzistiranje, dato je "Sluzbeno priopcenje" UO MOGU koje u cjelosti mozete procitati na forumu stranice
www.terapijsko-jahanje.com
u temi
"Istinite price i iskustva" > "O konjima" > SABA

Duga prica ukratko...ali tko zeli neka cita tamo detaljnije....cinjenice:

- sudjelovala sam u osnivanju i bila pokretac (1993-1997) i voditelj programa terapijskog jahanja u MOGU (1997-2005)
- u tom periodu u pocetcima i do mog odlaska u program su bili ukljuceni i neki privatni konji koji su radili terapiju i sport za osobe s invaliditetom, a medju njima je bila i moja Saba
- 2005 godine odselila sam s obitelji u USA
- u tom trenu udruga je imala previse konja za novu i neiskusnu voditeljicu a i odluka UO je bila da se u programu ne drze privatni konji, nego da udruga bude vlasnik svih konja koje izdrzava
- temeljem te odluke prodala sam neke svoje konje, kao i drugi vlasnici, jednog konja Shedy, poklonila udruzi bez naknade, a SABU je otkupio HSSI i sponzor da ostane u MOGU zbog pouzdanosti i iskustva u sportu za osobe s invaliditetom
- nakon mog odlaska nova uprava i voditeljica nisu odgovarali na moje ponude da iskustvom, znanjem i novcem nastavim pomagati program (nudila sam sponzorstvo za terapiju artritisa koji je dijagnosticiran Sabi)
- 2008 HSSI je odobrio udomljavanje kobile, zbog, kako tvrde, neupotrebljivosti za program, sto je i ucinjeno
- Sluzbeno Priopcenje UO MOGU tvrdi da osim sto apsolutno podrzava (vlastitu) kvalitetu i nacin rada u programu, ne zeli objaviti mjesto udomljavanja SABE ( a ni ostalih konja otudjenih iz programa ), sto smatram nije niti u skladu sa odredbama o javnosti djelovanja , a stvara i mogucnost razlicitih tumacenja ovakvog postupka...

Iako se u Priopcenju tvrdi da udomljeni konji (Saba) su dati bez naknade, u dobre ruke, odakle se ne mogu prodati i dati dalje, zive lijepo....itd

Ostaju otvorena pitanja:

Zasto je SABA, placena velike novce zbog svoje prepoznate vrijednosti (43.000,00 kn) i jos tri konja na vrhuncu spremljenosti i iskusna u radu u TJ (Saba sad ima 12 godina, Roko, Shedi i Gara 15-20) su morali napustiti program i nestati ???

Zasto su dovedeni (kupljeni novcem donacija) konji koji su i tako neupotrebljivi, po rjecima voditeljice i tako "...Trenutačno imamo petnaest konja, ali ne koriste se svi za terapiju jer su neki premladi ili nespremni, kaže Marina Koprivnjak, voditeljica udruge MOGU..." ( http://www.osijek.hr/nastavak.aspx?id=9286 ) ???

Zasto se tako uporno skriva sudbina konja datih "na udomljavanje", kad bi otvorena komunikacija sprecila potencijalnu stetu koja se nanosi udruzi i njenom kredibilitetuzbog tajnovistosti i cudnih postupaka....?

Zelim vjerovati u tvrdnje iznjete u Priopcenju UO MOGU, ali nemam osnove za to, zbog vrlo cudnog, ignorirajuceg pa i neprijateljskog stava prema svakom mom dobronamjernom kontaku...sto je vidljivo i iz napisa nekih aktivista po forumima koji su cak morali biti brisani zbog rjecnika i neargumentiranih napada...

Zelim zahvaliti svim ljudima dobre volje koji na forumu i u osobnom kontaktu mi pomazu ili nude pomoc u pronalazenju konja koje volim.

Vjerujem da ce dobra volja i pravi duh programa koji se poziva na najvise ljudske i drustvene vrijednosti na kraju prevladati ovu cudnu, ruznu i tuznu situaciju kad mi se uskracuje nesto na sto imam svako moralno i ljudsko pravo....

Nema komentara:

Objavi komentar