Zbogom, moja Saba....

Evo poslijednje vijesti i mog pisanja o Sabi...Sve se otkrilo, i prica o volonteru Goranu, koji je slucajno prijatelj sa voditeljicom Marijom Kovac...njemu se Saba svidjala, pa mu je Marija i ponudila da ju udomi...sto i nije neki grijeh, iako je bilo i prije i poslije Gorana ljudi kojima se Saba jako svidjala i koji bi ju zeljeli udomiti...Kaze voditeljica a i sam Goran da je Saba navodno, eutanazirana, pa onda nije eutanazirana, nego ju je samo nasao mrtvu jedno jutro u stali (to valjda kad se neko sjetio da se pisalo o ugovoru o udomljavanju po kojem su udomljeni konji trebali uginuti prirodnom smrcu)...i opet, pa sto onda? Pitaju se mnogi...crkla kobila....cemu galama....decko ju je vjerovatno i stvarno volio, a nije on kriv sto je Marija Kovac ili Marina Koprivnjak odabrala bas njega da udomi Sabu...
Prica kaze da je Saba mrtva od kraja kolovoza ove godine....da li je jahana nakon udomljavanja i kako je zivjela...to se vise ne moze utvrditi sa sigurnoscu, a nije ni vazno...
Ono sto je vazno, to je da artritis ne ubija konje, da je to bila mlada kobila i u svibnju 2005 jos izgledala ovako...


a poslije drzanje, nacin koristenja, nelijecenje...tko zna do cega su doveli... ali i to je konjski zivot....stvarno bitno pitanje je zasto i s kojim interesom, voditeljica Udruge MOGU , kao i uprava, ili bar predsjednik, su odlucili da kobila koja je placena 43.000 kn prije samo 4 godine, nakon dvije godine se sakriva i netransparentno poklanja necijem prijatelju...a ignorira se moja ponuda da platim ljecenje ili otkupim kobilu...zadnji mail koji je poslan Marini i predsjedniku Udruge je u lipnju , dva mjeseca prije nego je uginula...u kojem preklinjem da mi se dozvoli da otkupim kobilu....
Vise se ne trudim shvatiti...ostavljam onima koji ovo citaju da sami komentiraju ako zele...ja vise nemam snage...
Svako dobro Udruzi MOGU, i njenom vodstvu, jahacima sa i bez invaliditeta, konjicima...i hvala svima koji su me podrzali, pomogli da se ova prica dovede do kraja...